Prenatalna dijagnostika urođenih srčanih mana

Pregled kod trudnica izuzetno je važan jer i fetus, kao i svako drugo živo biće može da ima zdravstvene probleme, da se nepravilno razvija i da boluje. Nažalost, razlika je što njegove tegobe mogu da ostanu skrivene sve do rođenja.

Među najčešćim bolestima fetusa su urođene anomalije koje se javljaju kod oko pet odsto rođene dece, a najzastupljenije su urođene srčane mane. Većina srčanih bolesti se uspešno leči ili čak i ne zahteva hiruršku intervenciju, ali mnoge su kompleksne i teške, a bez intenzivnog lečenja, život deteta nije moguć.

Moderna perinatalna medicina podrazumeva zajedničku borbu trudnice i ginekologa za zdravo potomstvo. Većina trudnih žena danas pored nekoliko ultrazvučnih pregleda ima i laboratorijske, a često i genetske testove. Mnoge trudnice postavljaju pitanje: zašto je to potrebno? Odgovor je da fetus, kao i svako drugo živo biće može da ima zdravstvene probleme, da se nepravilno razvija i da boluje. Nažalost, razlika je što njegove tegobe mogu da ostanu skrivene sve do rođenja.

U otkrivanju urođenih anomalija današnja prenatalna dijagnostika se najvećim delom oslanja na ultrazvučne preglede koji se rade od rane trudnoće. Pregled srca je deo standardnog ginekološkog praćenja, pri čemu se očekuje da ginekolog može da prepozna potencijalnu bolest srca i da uputi trudnicu kod dečjeg kardiologa na detaljan fetalni ehokardiografski pregled. Poremećaj u građi i/ili funkciji srca se može videti veoma rano, čak oko 16. gestacijske nedelje, ali se najčešće prvi pregledi rade između 18. i 22. gestacijske nedelje, a mogu se raditi i kasnije, sve do kraja trudnoće.

Postoje i situacije kada se ultrazvukom ne prikazuje mana na srcu, ali se vide nepravilnosti u debljini mišića ili načinu rada, što najčešće ukazuje na neki drugi ozbiljan problem zdravlja bebe: genetske prirode, poremećaja cirkulacije, infekcije i sl. Neka oboljenja, pre svega poremećaji ritma se mogu lečiti još tokom trudnoće, a razvijene su i fetalne interventne metode širenja suženih ušća na zaliscima.

Kako je urođena bolest srca često udružena i sa poremećajima na drugim organima, idealan pristup je takozvani konzilijarni pregled, čiji je cilj sagledavanje celokupnog zdravlja fetusa. Konzilijum se sastoji iz veoma iskusnog tima ginekologa koji čine dečji fetalni kardiolog, dečji hirurg i klinički genetičar. Takav konzilijum danas nazivamo Konzilijum za fetalnu medicinu i organizovan je samo u nekoliko ustanova u Srbiji, uključujući i MediGroup bolnicu gde rade i osnivači prvog nacionalnog Konzilijuma za fetalne anomalije.

Cilj čitave prenatalne dijagnostike danas je što ranije otkrivanje bolesti, a budućim trudnicama se savetuju i genetski testovi pre započinjanja trudnoće, a u cilju procene rizika od rađanja bolesnog deteta. I na kraju, fetalna medicina stalno napreduje, i u dijagnostici i u terapiji. Pitamo se gde su granice? U ovom trenutku, naš najveći izazov je pokušaj da se pored fizičkog razvoja, proceni i mentalni razvoj deteta posle rođenja.

Izvor: nedeljnik.rs